Izbori za delegate šestog saziva Skupštine Komore medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije u Zapadnobačkom okrugu očigledno nisu bili dovoljni da pojedini kandidati prihvate poruku koju su im poslali birači. Nakon prvog izbornog ciklusa održanog 7. juna, usledilo je novo glasanje 21. juna. A rezultat? Još ubedljiviji nego prvi put.
Poverenje članstva ponovo su dobile Branka Bajić, Đurđa Barać i Ankica Mudrić, ali ovoga puta sa još većom razlikom u odnosu na svoje protivkandidate-Sanju Milošević, Zvjezdanu Sekulić i Rajka Blagojevića. Razlika između prvoplasirane kandidatkinje među izabranim delegatima i prvoplasirane kandidatkinje među poraženim kandidatima premašila je 100 odsto, što dovoljno govori o tome koliko je podrška članstva bila jasna i nedvosmislena.
U sportu bi se takav rezultat nazvao ubedljivom pobedom. U politici i interesnim organizacijama, međutim, izgleda da ni dvostruka razlika nije dovoljna da poraženi prihvate realnost.
Za razliku od prethodnih izbora, kada su predstavnici “blokadera” nasilno pokušali da uđu u prostorije u kojima su se izbori održavali, ponovljeni izbori protekli su u mirnoj i korektnoj atmosferi. Ovog puta nije bilo tenzija koje bi bacile senku na izborni proces. Sve je sprovedeno uredno, transparentno i bez incidenata, uz prisustvo policije koja je preventivno obezbeđivala skup. Rezultat takve atmosfere bio je jednostavan – članovi su mogli da glasaju slobodno, a njihova volja bila je još jasnije izražena nego na prethodnom glasanju.
Pa ipak, ni tako ubedljiv rezultat nije sprečio nastavak priče o navodnim „neregularnostima“. Čovek bi pomislio da nakon jednog glasanja može postojati dilema, nakon dva možda i sumnja, ali kada se na ponovljenim izborima dobije još ubedljiviji rezultat, postavlja se pitanje da li pojedinci zaista traže nepravilnosti ili jednostavno odbijaju da prihvate poruku koju su dobili od svojih kolega.
Jedna od posebno zanimljivijih pojava nakon izbora za delegate Skupštine KMSZTS u Zapadnobačkom okrugu jeste iznenadna i gotovo dirljiva posvećenost demokratiji kod onih kandidata koji na izborima nisu uspeli da zadobiju poverenje većine.
Tako je ponovo počela potraga za famoznim „neregularnostima“, toj magičnoj reči koja se u javnom prostoru često pojavljuje onda kada nestanu argumenti i glasovi.
Posebnu dimenziju celoj priči daje činjenica da među najglasnijim kritičarima izbornog procesa danas, onih sa “visokom ekspertizom u moralu” i velikim demokratama, nalazimo i osobe čiji su javni nastupi izazivali burne reakcije-upravo zato što su predstavljali sve suprotno onome o čemu tako intenzivno “pripovedaju”. Tako je recimo, tokom jedne protestne šetnje prema Vrbasu, u izjavi snimljenoj u Crvenki, jedna od kandidatkinja koja je izgubila, vrlo “demokratski” izjavila da je „potpuno besmisleno davati podršku Srbima sa Kosova”, jer je to “šaka jada stanovnika“.
Takve reči teško je okarakterisati kao izraz empatije, solidarnosti ili društvene odgovornosti o kojoj ista govori. Naprotiv, većina je to doživela kao omalovažavanje ljudi koji žive u izuzetno složenim okolnostima i koji se svakodnevno suočavaju sa problemima koje većina građana Srbije ne mora da prolazi.
Upravo zato, zvuči paradoksalno kada se ista ta osoba poziva na moralni autoritet, profesionalne standarde i demokratske principe. Takođe, možda je baš zato i najveća ironija cele priče to što oni koji najglasnije govore o “pravilima igre” deluju kao da nikako ne mogu da prihvate njen osnovni princip – da nekada jednostavno izgubite.
Na kraju, dva izborna ciklusa, održana 7. i 21. juna, donela su isti zaključak. Razlika je samo u tome što je drugi put poruka birača bila još glasnija. A kada birači dva puta zaredom kažu isto, možda problem nije u izborima. Možda je problem u tome što neki rezultat jednostavno ne žele da prihvate.
Izvor: 025.rs / Foto: 025.rs